Vino je čarobni napitak još od davnine. S njim su se kripili junaki, ki se još i dandanas motaju u našoj mašti, naši misli i služu nam kot inspiracija u bremeniti vrimena. Skrsnuli su, nestali na puti povijesti, ali su ostavili za sobom napitak, iskipljeni sok grojza, -vino -, ko se ni čuda prominilo kroz tisućljeta. Ono ih je nadahnjivalo, batrilo, pomagalo, da se pokažu kot najbolji i u teški prilika.
Sklad sastojkov dobro napravljenog vina ostat će ti dugo predmet uživanja prije svega zato , jer se minja s tobom, sa godišnjim dobima i s tvojim raspoloženjem. Služi nam i važno nam je u naši rituali.
O vinu ni blizu ne znamo sve. Iznenađuje nas još i danas i bit će tako još jako dugo, dok se ne pomirimo s činjenicom, da je ono dar božji, ki se ne da do kraja razumiti. To nas vsenek i zadivljuje. Vino živi i razvija se kod i drivo , sve dok ne izgori u nami pretvorivši se u neshvatljivu energiju, punoću, sklad i osjećaj ugodnosti. Tako nas sprohaja kroz povijest, ali i životni put svakog pojedinca. Ljudi dolazu na različite načine u dodir s njim. Neki vino ne okusu nikada, a drugi pak i previše. U svakom slučaju ne ostavi nikoga ravnodušnim. U vino svako uranja na svoj osobit način i polako otkriva neke kutiće osobnosti , ki su do tada bili nepoznati za njega, prolazeći put od početka do kraja. Čim znaš više o njemu, kako je nastalo, ki ga je i kako pripravio i kade je trse raslo, grojze zrejalo lipše ti se rači. Kad se posadiš i tako razmišljajuć piješ ovo vino, sigurno ćeš imati još lipše misli od ovih, i sebi skladati svoje pripetenje o njemu.
Budi oprezan! Vino je kot i človik, samo brže raste. Zna ti se dogodit da nećeš ni upametzet da ga nisi kušao kad je bilo najbolje. Probaj sad ovo vino i neka te hiti u vrime i dimenziju kade ćeš ugodno i mirno moć uživat.
Sanju Kozlicu, pjesnikinju iz Zagreba upoznali smo prije nekoliko godina, kada je došla nama u goste u Šopron sa grupom iz Našica. Od onda se razvilo prijateljstvo i ona je više puta boravila među nama. Već je prilikon prvog svog dolaska podarila nama Hrvatima iz Šoprona i okolice pjesmu, koju smo i preveli na mađarski jezik. Od onda je napisala još nekoliko pjesmam posvećenih baš nama, što je velika čast i ponosni smo na to. Kada sam nedavno pitao Sanju, kako su nastale te lijepe i inspirirane pjesme, ona mi je odgovorila ovako:
Kako su nastale pjesme iz zbirke «Planetarij duše»,
posvećene gradišćanskim Hrvatima u Mađarskoj?
Kada je započela moja suradnja s Našičanima, koji su uglazbili neke moje pjesme, pozvali su me da idem s njima u Mađarsku, na Dane Hrvata… Tako je u meni bila pokrenuta želja da saznam što više o gradišćanskim Hrvatima. Nastala je pjesma «Prijatelji» (2005. godina) s kojom sam otišla u Sopron, te je pročitala na glavnom trgu i u katedrali. Ti hrvatski dani u Sopronu, ostavili su na mene dubok trag. Osjećala sam da tim našim ljudima u tuđini, istinski znači svaka naša riječ. Tamo sam osjetila i još nešto. Ljudi u tuđini jače i intenzivnije osjećaju pripadnost svom narodu.
Sopron i Koljnof postala su mjesta u koja sam se i kasnije rado vraćala, jer sam tamo uistinu ostavila prijatelje koje sam stekla prilikom prvog susreta. Tako su nastale još dvije pjesme, posvećene gradišćanskim Hrvatima, «Susret Hrvata» i «Slike iz domovine» (2007. godina), te su sve tri pjesme objavljene u zbirci poezije «Planetarij duše».
A kako je nastala Zbirka?
Sam naziv govori. Neke posebne duše u mojem životu su me dotakle i inspirirale da im napišem i posvetim pjesme. A pjesma nastaje tamo gdje ima osjećaja. Poezija je kao jedno prelijepo tkanje od slova, kada je natopljena čistim i intenzivnim emocijama. Gradišćanski Hrvati u Mađarskoj sasvim su sigurno dio tog tkanja kojim je protkana i moja poezija.
Dr Franjo Pajrić
Prijatelji
Tamo daleko,
gdje stoljeća hulje u krošnjama,
tamo daleko
u tuđini
u zemlje u koje otiđoste sa svojih ognjišta,
iz zemlje vaših djedova,
posadite sjeme našeg ponosa!
pričajte svijetu o surovom kamenu,
o crvenoj zemlji težaka,
o plavetnilu Jadrana umornih ribara,
o čežnji svitanja i novog rađanja.
Pričajte o slavonskoj ravnici i tvrdoj Lici,
o junacima i ranama ratova,
o cvijeću izniklom iz krvi Hrvata!
Uspavljujte svoju djecu
u kolijevkama mira i spokoja,
posadite bijelu krizantemu
za zemlju naših baka i djedova,
gdje povijest naroda počiva
u suzi predaka.
Čuvao vas, prijatelji naši,
ma gdje bili
dobri Bog,
Srca su naša čvrsto
vezana u čvor!
29. lipanj 2oo5. Šopron Hrvatski Dani
Slike iz domovine
Bakino pletivo, toplo i meko,
Zlatna voštana kaplja,
Korica mirisnog, svježeg kruha,
Mala drvena, trošna vrata.
Žuljevi na djedovim dlanovima
Mirisna zemlja, rodna oranica,
Tinjajuća stara uljanica,
Pjesma težaka, pjesma djevojačka.
Mjedena sličica sveca
Na zidu brojalica od vremena,
Gipkost sunca na starom ormaru
I sjena od drhtavih zavjesica
Žuta sljubljena zraka sunca
U maglenom kotačiću starina.
Tkanje od drhtava materina truda.
Rodna i topla hrvatska gruda.
Miris doma, ognjišta, slanine,
Kukuruzne pogače, tavana, pređe i tkanja,
Vode iz starog bunara,
Miris dunje sa bakinog ormara.
Đuro Vidmarović (1947.) je hrvatski književnik, povjesničar i likovni kritičar iz Zagreba. Bio je hrvatskim političkim dužnosnikom i diplomatom.
Književni i kulturni rad
Objavio je više knjiga pjesama i književno-povijesnih raščlamba, osvrta i prikaza. Prevodi sa ruskog i ukrajinskog jezika. Bio je urednikom nekoliko knjiga iz područja povijesti i književnosti. Priredio je nekoliko antologija (sam ili u suradnji). Neka njegova djela su ušla u antologiju novije hrvatske marijanske lirike Duša duše hrvatske Nevena Jurice i Božidara Petrača. Član je Glavnog odbora Matice hrvatske i Društva prijatelja glagoljice.
Znanstveni rad
Piše za nekoliko časopisa, revija i zbornika, kao što su Marulić, Hrvatsko slovo, Hrvatski sjever, Podravski zbornik… Bavi se ruskim i židovskim pjesništvom, pjesništvom Hrvata u Mađarskoj, gradišćanskim Hrvatima, poviješću Hrvata u Ukrajini itd…
Politički rad
Jedan je od “barakaša”, osnivača HDZ-a. Kao član te stranke, bio je u dva mandata saborskim zastupnikom. Od 1992. do 1994. bio je čelnim čovjekom zagrebačke organizacije HDZ-a. Bio je hrvatskim veleposlanikom u Ukrajini četiri godine. Na tu dužnost je postavljen 22. prosinca 1994., a na istoj je ostao do 1999. godine.
03.03.2009. Povjest o Hrvatskoj i o naših veza sa starom domovinom
04.03.2009. In memoriam gospodina Pavla Horvatha pod naslovom ≪Poslidnji kajkavski pjesnik/bard s Nežiderskog jezera, Vedešina!?≫
05.03.2009. Prezentacija knjige ≪Teme o Hrvatima u Mađarskoj≫ Đura Vidmarovića
